|
 Trebate li zaista vrtić? Doista, ponekad se može činiti da nakon stakleničkih kućnih uvjeta i odnosa roditelji prebacuju sa sebe neke brige da ga podignu na ramena stranaca. A beba će biti prisiljena svakodnevno biti u timu ljudi poput njega, gdje je malo vjerojatno da će moći odmah odabrati s kim želi komunicirati, a s kim ne. I puno toga će trebati učiniti sami, ne oslanjajući se na mamu i tatu, djeda i baku.
Ako odlučite dijete poslati u vrtić, hoće li tamo moći kupiti stvarno korisna?
Komunikacija u vrtu: prednosti i nedostaci
Svakodnevno komunicirajući s drugom djecom, dijete može "pokupiti" i dobro i loše. Međutim, teško je ne složiti se s činjenicom da stupanj "lijepljenja" loših navika ili neknjiževnih izraza prije svega ovisi o tome jesu li roditelji dovoljno dobro objasnili i demonstrirali "što je dobro, a što loše". njihov primjer.
Drugi problem može nastati ako se dijete nauči dijeliti igračke kod kuće, slatkiši, i samo dobro raspoloženje, ili, naprotiv, nema nikoga i nema što podijeliti. U prvom slučaju, nemogućnost obrane njihovih interesa može dovesti do činjenice da će bebu uvrijediti svi i svašta. A problem je li potreban vrtić, pojavit će se jednostavno zato što će dijete biti protiv. U drugom slučaju, može ostati u potpunoj izolaciji od skupine s hrpom obnovljenih igračaka.
Međutim, takva iskrivljenja u kućnom odgoju neizbježno će se početi izglađivati, jer će dijete nakon uskog obiteljskog kruga, htjeli-ne htjeli, morati proširiti svoj krug komunikacije, makar samo zbog činjenice da će provoditi nekoliko sati dnevno s ostala djeca. I sva djeca imaju različite navike, karaktere, način komunikacije. No, čak i unatoč činjenici da je u tako nježnoj dobi još uvijek teško razviti vlastitu liniju ponašanja, vrtić će djetetu pomoći da formira primarnu komunikacijsku taktiku iz položaja „ja“ i „drugo“, „ja“ i "mi". Dijete će postupno moći naučiti kako samostalno odabrati pravu taktiku komunikacije. A ta će mu vještina pomoći da se kasnije brzo prilagodi u školi, a mnogo kasnije i u studentskom i radnom kolektivu.
Vrtić: roditeljski pogled
A što ako su roditelji odlučili poslati dijete u vrtić s jedva 1,5-2 godine? Koje će se korisno znanje pojaviti kod djece za koju vještine verbalne komunikacije još nisu dostupne? Napokon, događa se (i to prilično često) da dijete u ovoj dobi ne samo da ne zna koristiti kahlicu, već ne zna ni odraslu osobu skrenuti pažnju na to da ga nešto boli. Djeca, naravno, međusobno komuniciraju. Ali do 3 godine svako dijete postoji, kao da postoji, u svom svijetu i teško je takvu komunikaciju nazvati punopravnom; zasad se svodi na zajedničke šetnje i kratkotrajne grupne aktivnosti. Djeca u ovo vrijeme proučavaju svijet, pažljivo ga promatraju i postupno počinju oponašati ono što vide. Čak i u međusobnoj komunikaciji. Ali tada se djeca, koja se u vrt odvode gotovo iz kolijevke, puno brže naviknu na dnevnu rutinu i ne brinu toliko o odvajanju od roditelja na dugi, dugi dan.
A što biste još naredili roditeljima u suvremenim uvjetima koji se ponekad moraju jako potruditi da daju svoje dijete Dječji vrtić? Dovoljno je zamisliti uobičajenu situaciju. Iscrpljeni roditelji, koji rade od zore do zore, krajnje su iscrpljeni u potrazi za blagodatima ovoga svijeta, a do kraja radnog dana postoji posve prirodna želja za odmorom. Međutim, dijete, naprotiv, želi trčati, skakati, igrati se, crtati. Po mogućnosti s mamom ili tatom (ili oboje). Tako se postavlja dilema: ostavite posao neko vrijeme i potpuno se prepustite djetetu ili radite u potpunosti tako da mu ništa ne treba. Rijetki će roditelji pristati trgovati mogućnostima davanja djetetu dobrog obrazovanja, ili barem hranjenja, odijevanja, potkivanja, kao i ostalih za trenutne radosti. Stoga, ako ne rade samo mama i tata, već i djedovi i bake, nema potrebe za odabirom, u velikoj mjeri i nema pitanja o tome treba li vrtić.
Zadaci odgajatelja
Odgajatelji, naravno, nisu roditelji, ali unatoč tome, barem da ne bi kršili opis posla (ne idu svi raditi s djecom po zvanju), morat će svakodnevno obavljati posao na razvoju i odgoju djece. A to su igre, i satovi, i priprema i održavanje matineja. Drugim riječima, sve ono za čim malo djetetovo srce i radoznali um djeteta toliko žude. I ovdje puno toga već ovisi o učitelju: pohvalite, požalite, samo razgovarajte sa svakim djetetom u uvjetima totalne prenatrpanosti predškolskih ustanova, niti jedan učitelj neće imati dovoljno vremena ili mentalne snage. No, sasvim je moguće roditeljima skrenuti pozornost da njihovo dijete treba nešto drugo osim standardnih aktivnosti. Barem kako bi vrtić postao još jedan korak prema percepciji ovog svijeta od strane male osobe kao zahvalne i brižne.
Presnyakova E.
|
