|
 U Krakovu postoje trenuci kada neskladna buka za stolovima kafića prestaje pod svijetlim kišobranima koji su se zalijepili za stare Sukiennice.
Čak se i sveprisutni golubovi prestaju koprcati po Tržnici, a vodiči zaustavljaju svoje grupe podignutom rukom.
Na lancetastom tornju crkve svete Marije otvara se prozor, zdjela trube sjaji zlatom. Trubač pažljivo osluškuje posljednje otkucaje sata, i sad signal Krakova (na poljskom - heinal) leti prema nebu. Njegova je melodija porasla zajedno s drevnim kraljevskim dvorcem, postala jedan od sinonima svega poljskog. Nije iznenađujuće što radio u Krakovu emitira ovaj kratki solistički koncert trube izravno s crkvenog tornja.
Nakon prvog oštrog "ta-ta-ta-taaa!" trubač, kao da zaboravlja na svoju ulogu signalista, trubi tiše, pa opet povisuje ton zvučnog metala, modulira, dostiže vrhunac svoje pjesme i naglo je prekida. Sekunde šutnje, poput trubača koji se vraća svijesti. Začuli su se koraci na drvenom podu sobe u kuli dok je prilazio drugom prozoru. Ponovno svira svoj koncert, i tako - u sva četiri smjera svijeta.
Signal s karaule crkve Svete Marije star je koliko i sam Krakov. Kažu da podsjeća na vremena kada su mongolsko-tatarske horde opustošile poljsku zemlju, pljačkajući i paleći gradove i sela, i tjerajući stanovnike u zarobljeništvo. U zoru su se približili Krakovu, nadajući se da će uspjeti osvojiti grad dok njegovi stanovnici još spavaju. Oštrovidni signalista, koji je provirio iz karaule da vidi ima li gdje "crvenog pijetla", primijetio je neprijateljske horde i oglasio alarm. Dobro usmjerena strelica nomada prekinula je pjevanje trube, ali signalista je uspio upozoriti svoje sugrađane.
Druga legenda tumači povijest heinala ne previše laskavu za stanovnike Krakova. Tradicija kaže da su bili besposleni, lijeni i voljeli su spavati. Jednom su čak i noću zaboravili zatvoriti gradska vrata, a to se ponovilo tri puta zaredom. Kad je vijest o tome stigla do Wawella, kralj Vladislav Loketek bio je ogorčen. Istina, uspjeli su nagovoriti kralja ratnika da svoj bijes promijeni u milost, a on nije pogubio krivce, već je naredio da se svaki sat puše signal s karaule kako bi se znalo da su stražari na dužnosti.
Kako je bilo u stvarnosti? Nitko ne zna. Krakovski trubači svoj sat smatraju čašću i časnom dužnošću. Uostalom, nastupaju pred publikom iz cijeloga svijeta koja se gužvi na Tržnici u podnožju tornja crkve Svete Marije.
Gavrilova N.V.
|
