Životinje na zemljopisnoj karti

Na bilo kojoj zemljopisnoj karti, posebno na velikoj, nalaze se sve vrste životinja, riba, ptica, gmazova, mekušaca, insekata.

Međutim, za prvo, najopćenitije upoznavanje s ovom pojavom, čak nije ni potrebno razvijanje karte.

Dovoljno je samo malo bolje pogledati oko sebe da se sjetite poznatog brda u blizini mjesta prebivališta, jaruge, potoka, sela, jezera i među njihovim imenima zasigurno će biti barem jedna "životinja".

Gotovo u svakoj administrativnoj regiji, a da ne spominjemo regiju ili teritorij, postoje sela Zaitsevo i Volkovo, Zhabino i Losevo, Shmelevo i Solov'i; Planine Sokolov ili Voronya; jezera Bobrovoe ili Shchuchye; rijeke Lebyazhya ili Uzhikha. Takva imena mjesta postala su poznata.

U povijesnim dokumentima nema toliko puno (u usporedbi s ukupnom masom, naravno) točno utvrđenih u vrijeme rođenja toponima: tko je i kada imenovao, iz kojeg razloga, razloga, prigode. Stoga metoda analogije ostaje najpouzdaniji asistent istraživača. Istodobno se razjašnjavaju mogući načini podrijetla ovog ili onog zemljopisnog imena.

Imena mjesta kao što su Bobrovoe, Lebyazhye, Selezen, Vydrino, Zmeino, Volchye, Yastrebovo, Rakino, Somino, Lunevo, Ukleikino, Sorochino (sve su to imena jezera u Pskovskoj regiji) objašnjena su vrlo jednostavno. Na primjer, naši daleki preci došli su do rezervoara i bili zapanjeni obiljem labudova na njemu, pa su ga nazvali Lebyazhy. U drugom jezeru pronađeni su rakovi u izvanrednoj količini - što bi on mogao biti, ako ne Rakin? Na to ime mogao bi utjecati i slučajni nalaz nedaleko od obale vučjeg brloga, na primjer, ili medvjeđeg brloga.

Upravo su ta razmatranja vodili prvi doseljenici, u 9. stoljeću, koji su započeli razvoj prije nenaseljenog Islanda. O tome doznajemo iz islandskih saga:

Tamo se mali zaljev usječe na obalu u blizini. U njemu su vidjeli mnoge patke i nazvali ga An-dakil (Duck Bay), a rijeka koja se tamo ulijevala u more - Andakilsa (rijeka Duck Bay);

... otišli su na mali rt i tamo ubili nekoliko labudova. Ovaj rt je dobio ime Alftanes (Rt labuda);

Nedaleko od obale nalazili su se otoci u blizini kojih su pronađeni kitovi. Nazvani su Khvalseyar (Kitovi otoci).

I evo što čitamo u knjizi poznatog istraživača iz Srednje Azije G. E. Grumm-Grzhimailo "Opis putovanja u zapadnu Kinu":

„... Prešavši niski greben, koji ovdje služi kao nastavak grebena Tyuge-tau, i uvučeni u dolinu meridionalnog smjera, ubrzo smo došli do ključa koji još nije imao ime i zato je pozvan Rakhmet Urus-kiik-urdy-bulak, što znači ključ na kojem su Rusi tukli kiike, odnosno jay-early, v. Motiv za ovo ime bila je sljedeća okolnost.

Jedva smo imali vremena posložiti se na mjestu koje smo odabrali za bivak, kad je Komarov primijetio krdo gazela kako se probija do vode. Uslijedio je pucanj, a jedan od posljednjih postao je žrtvom svoje pretjerane lakovjernosti prema čovjeku, a navečer sam ovdje uspio i ubiti drugog muškog antilopu. "

Teže je s imenima naselja. Na primjer, selo Volkovo moglo je dobiti svoje ime ne nužno zbog obilja grabežljivaca u okolnim šumama, već i po imenu prvog doseljenika - Volka, te po imenu zemljoposjednika - Volkova.

Pomna pažnja na toponimiju ponekad može biti od koristi znanstvenicima. Dakle, toponimi bazena
rijeke Bolshoi Kas u istočnom Sibiru - jezero Bobrovoe, rijeka Bobrovaya, selo Bobrovoe - u naše su vrijeme pomogle odrediti najbolje mjesto za rezervat dabra. Samo su se neki od staraca mogli sjetiti da je na ovom području nekada živjela vrijedna krznena životinja.Doista, prema statistikama, ovdje je uhvaćen posljednji dabar u prošlom stoljeću. Grabežljivi lov doveo je do potpunog istrebljenja dabrovih kolonija, o čijem su postojanju nesumnjivo svjedočila karakteristična imena mjesta. A to znači da su rijeke koje se ulijevaju u Boljšoj Kas dugo bile posebno povoljni uvjeti za život vrijedne životinje ... Sada u rezervatu Boljšekašijski postoje brojni potomci iz prvih obitelji migrantskih dabra, dovedenih ovdje prije samo dva desetljeća .

Inače, pahuljasti novi doseljenici stigli su u Sibir, iz Bjelorusije i regije Voronjež: tamo je na početku ovog stoljeća još uvijek bilo pojedinačnih primjeraka dabra, posvuda nokautiranih, a prve rezerve dabra u zemlji bile su stvorene nakon revolucije. Toponimija Bjelorusije do danas je sačuvala uspomenu na nekadašnje obilje nemilosrdno istrebljene zvijeri: Dabar, Bobrik, Bobrovitskoje - mnoga sela, rijeke, jezera nose ovakva i slična imena. Bobru svoje ime duguje i velikom gradu Bobruisku.

Toponimi "životinja" uglavnom nisu rijetki među naseljima kojima je dodijeljen rang grada. Od 1. srpnja 1968. godine među onima u Ruskoj Federaciji nalazimo: Volčanjsk i Voronjež, Gusev i Gusinoozersk, Gus-Hrustalni i Eršov, Žukovku, Zmeinogorsk, Kozelsk, Kozlovka, Kotovo, Lebedjan, Medvežjegorsk, Oriol, Olenegorsk, Osu, Osu,, Petushki, Rybinsk, Rybnoe, Rybno-Slobodsky, Sokolniki, Shchuchye.

Imena naših gradova vrlo često sežu do drevnijih prirodnih imena mjesta: Voronjež (stoji na rijeci Voronjež, lijeva pritoka Dona), Orel (rijeka Orlik koja se ulijeva u Oku zvala se Orel do 1784. godine), Gusinoozersk, Olenegorsk, Gus-Khrustalny (od rijeke Gus; drugi dio imena povezan je s izgradnjom tvornice kristala sredinom 18. stoljeća). Međutim, Lviv, grad u zapadnoj Ukrajini, koji se prvi put spominje u kronici pod 1256. god., Nema izravne veze s kraljem životinja - ovdje nije bilo prirodnih imena mjesta "lav". Zagonetka se rješava jednostavno: galicijsko-volinski princ Daniil Romanovič koji je osnovao grad dao mu je ime sina Lea.

Sasvim je prirodno da je puno teže dešifrirati toponime stranih jezika.

U Lenjingradu postoje Bolshaya Okhta i Malaya Okhta. Oba ova imena mjesta povezana su s imenom rijeke koja se ulijeva u Nevu - Okhta. Ali što znači sama ova riječ? Postoje različite verzije. Jedan od njih - ime su rijeci dali ljudi estonskog plemena Chud, koji su živjeli na teritoriju moderne Lenjingradske regije. "Okht" je drevni estonski "medvjed", otuda i točno značenje imena rijeke - Medvezhya.

Kottas - ljudi koji su nekoć naseljavali Južni Sibir - odavno su prestali postojati, ali Kotta "Wolf River" nastavlja živjeti u nazivima mjesta rijeke i grada Barnaula.

Krimski grad Balaklava vrlo je drevan, a današnji naziv dali su mu Turci koji su ga zauzeli 1475. godine, a u prijevodu znači "Gnijezdo ribe".

Drugi krimski toponim bio je porijeklom "riba". Govorimo o prethodniku moderne Kerch - drevnom gradu Panticapaeum, utemeljenom u VI stoljeću prije Krista. Iranska inačica njegovog imena smatra se najvjerojatnijom: panti - kara, odnosno "riblji put". Zapravo, Kerčki tjesnac ne samo sada, već je od davnina bio poznat po obilju ribe, u davna vremena odavde su se čak izvozile najskuplje njezine sorte.

Još jedan grčki grad kolonije na teritoriju Krima - Mirmekiy (Mravinjak) imao je znatiželjno ime.

O ostalim toponimima do danas nema konsenzusa među znanstvenicima. Na primjer, rijeka Moskva, koja je prešla u glavni grad naše domovine, pokušava objasniti i mariju „masku ava“ (medvjed) i komi „mos (k) va“ (kravu vodu) . Postoje i druge verzije, ali nejasno je koja bi se od njih trebala preferirati.

Imena mjesta nisu uvijek jednostavnog oblika, jednoznačna; neki od njih mogu se širiti poput velikog stabla.Svatko tko je pročitao bilješke Johna Tennera "Trideset godina među Indijancima", vjerojatno će se prisjetiti opisa stjenovitog područja, koje su ljudi iz plemena Ojibway zvali Ke-nyu-kau-neshe-wai-byant ("Gdje padnu sivi orao "). Može se samo nagađati da je ovo sofisticirano ime povezano s nekom legendom o Indijancima.

Sveobuhvatnost, prostranost općenito je karakteristična za indijske toponime. U suvremenom Meksiku takve geografske nazive nalazimo na jezicima Maya, Nahua, Zapoteca i drugima (u ovoj zemlji ima do 125 indijskih jezika i dijalekata!): "Odmorište za zmije", "Zalijevanje mjesto za jazavce "," Rijeka uz koju žive kolibri "," Na planini vrana "," Velika zmija "," Planina mrava "," Među sovama "," U kući zmija "," Na planini komaraca "," Blizu vode, gdje ima muha "itd. Smatra se da jedno od najdužih imena mjesta na svijetu ima jezero u Massachusettsu (SAD). Sastoji se od 44 slova i u prijevodu znači doslovno sljedeće: "Vi lovite na boku, mi lovimo na boku, nitko ne lovi u sredini."

Na zemljopisnoj karti lako možemo pronaći gradove čija imena potječu od imena životinja.

Ime velikog industrijskog središta Sjedinjenih Država, Buffalo, odjek je vremena kada su milijuni stada bizona pasli na mjestu današnjeg grada i u cijelom okrugu: njemački Buffel znači "bizon", "bivol" ".

Oxford (Engleska), poznat po sveučilištu po drevnim kutovima, bio je samo "Kravlji ford". U stara vremena ovo je mjesto služilo za tjeranje stoke preko broda rijeke Cherwell.

Hiljadama kilometara jedan od drugog nalaze se gradovi Stuttgart (Njemačka) i Isfahan (Iran). Međutim, ako njihova imena prevedete na ruski, tada će ispasti imenjaci: "Konjska farma", "Konjsko dvorište".

Naš Melitopol, grad u Ukrajini, zvao se tako u svoje vrijeme na grčki način - "Grad pčela", ili "grad pčela".

Po imenu prugastog grabežljivca, grmljavine džungle, grad Tigre (ili inače Rio Tigre) nazvan je - argentinska Venecija, poznata po svojih petnaest veslačkih klubova i dvije velike naftne regije Venezuele: El Tigre i El Tigrito (Tigrenok).

Imperijalistički Japan započeo je rat protiv Sjedinjenih Američkih Država gusarskim napadom na luku Pearl Harbor, u prijevodu s engleskog ovaj naziv znači "Pearl Harbor".

Glavni grad Sudana, Kartum, stoji na ušću Bijelog u Plavi Nil, a oblik strelice nevjerojatno podsjeća na trup slona. Na arapskom "Kartum" znači "prtljažnik".

No, stručnjaci se razilaze oko podrijetla imena glavnog grada afričke države Ugande. Neki vjeruju da je Kampala izravno povezana s "impalom" (antilopom), dok drugi ovo ime podižu na riječ "empala", što na drevnom jeziku naroda Basoga znači "leopard".

Ime glavnog grada druge afričke države, Mauritanije, u prijevodu zvuči cvjetno: Nouakchott znači "Kraljevstvo školjki". Glavni grad sagrađen je sasvim nedavno (prvi kamen postavljen je u ožujku 1958. godine), a moramo odati priznanje domišljatosti i duhovitosti autora mladog toponima: sva dvorišta i mnoge ulice u Nouakchottu su doslovno posute školjkama. U gradu od 50 000 služe kao prirodna zamjena za asfalt ili beton, prekrivajući živi pijesak.

Na grbu glavnog grada Republike Mali - Bamako, smještenog na obali rijeke Niger, nisu slučajno postavljene slike tri krokodila: samo ime glavnog grada zvuči prevedeno kao „ Grad na rijeci Krokodila ”(bamba - krokodil,„ o - rijeka).

Jednako je značajan i medvjed na današnjem em (blemu grada Berna - glavnog grada Švicarske. Prema legendi, grad je 1191. godine osnovao vojvoda Berthold, nakon što je na ovom mjestu ubio medvjeda. Vojvoda je dao ime budućem gradu - Bern (Vage - medvjed).

Evo još nekoliko primjera: Buzuluk znači "teletina", Vorkuta - "medvjed", Konotop - od "konja", Bugulma i Buguruslan - od "bika", Alupka - "lisica" (SSSR); Brindisi - od "jelena" (Italija); Fuenteovejuna - "Ovčje proljeće" (Španjolska); Sialkot - "mjesto šakala" (Pakistan); Ivry - od "vepar, vepar" (Francuska); Mysore - "mjesto bivola" (Indija); Cheyenne - "zmija", Chicago - "skunk" (SAD).

Mnogi zaljevi, tjesnaci, otoci i čitavi otoci nose imena raznih predstavnika životinjskog carstva.

Azore, koji leže uz sjeverozapadnu obalu Afrike, Arapi su u srednjem vijeku nazivali ptičjim.Otkrivši ove puste otoke 1431. godine, Portugalci su konkretizirali ime - od tada se arhipelag naziva "Jastreb" (asor - na portugalskom "jastreb"). Portugalske mornare najviše se dojmilo mnoštvo jastrebova bez presedana na otocima.

Ostali pomorci - Španjolci - smatrali su velike pse lokalne pasmine (canis - latinski "pas") najvećom atrakcijom Kanarskih otoka.

Gotovo jednako udaljeni od Škotske i Islanda su Farski (u prijevodu "Ovce") otoci koji svoje ime duguju ovcama koje su ovamo donijeli škotski redovnici pustinjaci.

Ako se psi i jastrebovi ne zanemaruju

Nezadovoljnici su otkrivači novih zemalja, što onda možemo reći o čudu na Galapaškim otocima - ogromnoj slonskoj kornjači (španjolski galapago)! Dimenzije njegovog karapasa dugačke su oko jedan centimetar i visoke 60 centimetara. Neki od divova dosežu ogromnu težinu - 400 kilograma!

Španjolci su otoke otkrili u 17. stoljeću, a tamo su u to vrijeme lutale slonske kornjače u bezbroj krda. Kasnije su ih kitolovci i gusari rado koristili kao lako dostupnu i praktički nepropadljivu hranu. Stotine kornjača bačeno je u brodske spremišta. Izdržljive životinje mogle su postojati bez hrane i pića i do godinu dana ili čak i više, a mornari cijelo to vrijeme nisu imali svježu i ukusnu kornjaču na meniju. Na kraju su ove nevjerojatne životinje, čija je osobna promatranja veliki Darwin koristio da potkrijepi teoriju porijekla vrsta, bile na rubu izumiranja. Tek 1965., popustivši pritisku svjetskog javnog mnijenja, vlada Ekvadora (otoci pripadaju ovoj zemlji) proglasila je Galapagos nacionalnim parkom, odnosno rezervatom prirode.

Jastreb, pas, ovca, kornjača - ovo nikako nije cjelovit popis, spominjemo i slona (Otok slonova u Bombajskom zaljevu), meduzu (Iturup je jedan od Kurilskih otoka), divlje svinje ( Nassi Dumbo - tako lokalno stanovništvo naziva Madagaskar), dabar (otok Bobrovy u Beringovom moru), klokani (otok Kenguru uz obalu Australije), leteći psi (Kapandina, kraj Zanzibara), lemuri (Nosy Komba, off Madagaskar), Kajman (Kajmanski otoci u Zapadnoj Indiji) i mnoga druga poznata imena manjih i manjih otoka.

Zašto postoje otoci, cijele države imaju imena povezana s imenima životinja.

Jedna od tih zemalja je Singapur - u prijevodu sa sanskrta "Lion City". Grad-zemlja samo je prividni apsurd, jer je ova država patuljasta, u osnovi se sastoji od jednog grada Singapura. Znakovito je da je slika lava koji se uzdiže na gradskom tornju još uvijek amblem Singapura.

Ime Srednjoameričke Republike Paname u prijevodu se može činiti još čudnije: "Mjesto gdje se riba dobro lovi." Ovdje treba pojasniti da, iako je ova republika neusporedivo opsežnija od Singapura, na isti ju način naziva i njezin glavni grad, grad Panama. A grad je to ime naslijedio iz istoimenog indijskog sela.

Zanimljivo je da se jedan od najvećih feničkih gradova, Sidon ("Mjesto ribolova"), s pravom može smatrati imenjakom Paname: ribolov je imao važnu ulogu u životu Feničana.

No, vratimo se zemljama i državama. Riječ "Urugvaj" (od naziva istoimene rijeke) na jeziku Charrua značila je ili "Rijeka šarenih ptica" ili "Rijeka puževa". Jao, više nije moguće provjeriti točnost prijevoda, a za to se moraju kriviti kolonijalisti: indijansko pleme Charrua potpuno je istrijebljeno ...

Također uz rijeku imenovana je afrička država Kamerun. Prvi Europljani koji su posjetili ovaj teritorij Afrike bili su pomorci portugalske ekspedicije Lopo Gonzales (15. stoljeće). Pronašli su ogroman broj škampa (camaroes na portugalskom) na ušću rijeke Vuri i dali joj ime ovog raka. Kasnije su Europljani cijelu obalu počeli nazivati ​​"Rijekom škampa" - Kamerun.

Albanci svoju zemlju nazivaju Shqiperi (od shqipe - orao).Pretpostavlja se da se ime afričke države Republika Mali temelji na riječi iz mandingo jezika mali, što znači "nilski konj".

Serra Lean (Lavlje planine) - tako je Portugalac Pedro di Sintra, koji se ovdje iskrcao 1462. godine, nazvao jednim od dijelova zapadne obale Afrike: obrisi lokalnih planina činili su mu se poput kraljevskog profila lava . Ova optička varka svoje ime duguje današnjoj Republici Sijera Leone (španjolska verzija portugalskog "Serra Lean").

Otkrivši novu zemlju za sebe - Pirenejski poluotok, Feničani su joj dali ime "I-Shapan", što znači "otok Daman". Dvije zablude odjednom. Prvo, ne otok, već poluotok. Drugo, Feničani su zbunili španjolske divlje kuniće s njima dobro poznatim hiraksima - najmanjim kopitarima, no izgledom vrlo slični zečevima i zečevima. Na latinskom je ovo feničko ime pretvoreno u "Hispaniju", a na ruskom - u "Španjolsku".

Do sada je Shor govorio o modernim "životinjskim" imenima država i država. Logično je pretpostaviti da što više bude u dubini stoljeća, takvih bi imena trebalo biti više. Povijesni podaci mogu poslužiti kao potvrda.

Pojava državnosti u Egiptu datira s kraja 4. tisućljeća pr. Tada se u dolini Nila pojavilo preko četrdeset malih kraljevstava, koja su se često nazivala imenom boga zaštitnika (u obliku životinje): "Hare Region", "White Antilope Region" itd. Štoviše, ispostavilo se da je drevna politička podjela bila toliko stabilna da su mnogo kasnije ta kraljevstva u obliku regija ("nomes" na grčkom) nastavila biti dijelom ujedinjenog Egipta.

Ostaci totemizma mogu se jasno pratiti u društveno-političkom životu drevnih naroda regije Andi, koji su zauzimali područja današnjeg Perua i Kolumbije. U državi Inka zajednice su nosile imena životinja: Pumamarca (zajednice Puma), Condor-marka (zajednice Condor), Huamanmarka (zajednice jastrebova) itd.

Drevno ime Laosa bilo je Lansan - "Zemlja milijuna slonova".

Mnogi su čuli za Arkadiju, drevnu grčku državu smještenu u središnjem dijelu Peloponeza. To je "krivica" ove književne tradicije koja datira iz 17. stoljeća, nakon čega je Arcadia prikazana kao zemlja u kojoj su poljoprivrednici i pastiri živjeli sretno i nebrižno. To objašnjava dobro poznatu frazu "Arkadijska idila".

Riječ "Arcadia" zapravo se pokazuje istim korijenom kao "Arktik" (vidi poglavlje "Najstariji stanovnici svemira"), a u prijevodu s grčkog znači "Zemlja medvjeda". Može li postojati bilo kakva sumnja da je ime ovu planinsku zemlju obilježilo puno pouzdanije od naknadne slučajne književne tradicije.

"Serika" - "Zemlja svilenih ljudi" - tako su Grci i Rimljani u davna vremena nazivali Kinu.

Legendarna ptica feniks, koja se izgorjela nakon tisuću godina, da bi se potom ponovno rodila iz pepela, svoje ime duguje sirijskoj obali, koja je iz povijesti poznata kao Fenikija (točnije - fenička). Prema legendi, ovdje se dogodilo pomlađivanje ptice feniks.

U 15. stoljeću na teritoriju suvremenog Azerbejdžana, Armenije, Iraka i zapadnog Irana postojale su dvije državne udruge nomadskih plemena - Turci. Te su se države nazivale Kara-Koyunlu ("Crni ovan") i Ak-Koyunlu ("Bijeli ovan") - prema odgovarajućim slikama na transparentima. 1467.-1468. "Bijeli ovan" pobijedio je "Crnog ovna" i postao jedini gospodar svih gore navedenih teritorija.

I na kraju, o takozvanim "konjskim širinama" u Atlantskom oceanu. Ovo je 30. zemljopisna širina sjeverne hemisfere. Na ovim geografskim širinama prevladava smirenost. Nakon otkrića Amerike, konji su se u Novi svijet uvozili u velikom broju. Ulazeći na 30. zemljopisnu širinu, jedrilice su se često zamrzavale u oceanu zbog mirnog vremena. A konji su, ostajući bez hrane i slatke vode, ginuli u masama, 4 i morali su ih izbaciti da ih morski psi pojedu.Od tada je u pomorskoj upotrebi utvrđen naziv "konjske širine".

Krasnopevtsev V.P. - Galebovi na pijedestalu

Slične publikacije

Hamadrillovi: zvukovi, izrazi lica, geste

U znak zahvalnosti

Red slona i druge "životinjske" regalije