|
 Svaki učitelj (naravno, specijalist za predmet) ima svoje kriterije za nadareno dijete. I ovo ima svoju pravdu, koju ljudski život ne poriče sam, jer svaka određena aktivnost zahtijeva od osobe određene sposobnosti, vještine, znanje, razmišljanje. A ako uzmemo u obzir da aktivnost može biti kreativna i reproduktivna te kreativno reproduktivna, tada bi se o kriteriju djetetove darovitosti trebalo raspravljati sa stajališta specifičnosti profesionalne djelatnosti, u kojoj su visoka postignuća nadarenog djeteta jasno vidljiv.
Darovita djeca su djeca od 3 do 18 godina. U ranoj dobi pokazuju tendencije prema određenim vrstama kreativnosti. Što se tiče sposobnosti, nadarena djeca su ispred svojih vršnjaka u određenim vrstama aktivnosti, imaju veću radnu sposobnost, karakterizira ih napredni razvoj inteligencije u odnosu na njihovu dob. Povećana sklonost mentalnoj aktivnosti, zanimanje za određene vrste aktivnosti, za elemente izvornika u vlastitom radu. Želja za stvaranjem, žudnja za potragom, izumom, putovanjima, „fantastičnim“ projektima. Djetetova želja za određivanjem vlastite sudbine u objektivnim okolnostima određuje djetetov optimizam u životu. Darovita djeca iste dobi otkrivaju izvor svega što je dobro i jedinstveno. Darovita djeca imaju mentalnu sposobnost da se koncentriraju, protumače nešto, izraze se vlastitim ponašanjem među vršnjacima. Ta su djeca uvijek pažljiva, sabrana, spremna za naporan posao.
Darovita djeca imaju vještine samokontrole u aktivnostima učenja, često propituju određene znanstveno značajne pojave, stereotipe i dogme. Takva su djeca slobodoljubiva, ne čekaju gotove recepte za aktivnost, aktivno predlažu vlastite načine za prevladavanje problematičnih situacija. Ta djeca stimuliraju učitelje i odgajatelje da stvaraju problematične situacije vijeća kognitivnih interesa, neprestano proširuju svoje vidike. Imaju dobro razvijeno pamćenje, bogatstvo mašte, razne vrste razmišljanja, sve je to međusobno povezano.
Dakle, proces kreativnosti graniči se s čudom u umu djeteta, prvo se otkriva oponašanjem uzoraka kreativnog rada, slobodnom igrom, stjecanjem iskustva kreativnih osjećaja u odgojno-obrazovnoj aktivnosti.
Ako sadržaj djetetove darovitosti razmatramo na apstraktan način, bez upuštanja u određenu aktivnost ili profesionalnu specijalizaciju, to znači da se na određeni način govori o djetetovom duhovnom samo-identitetu, o timskom radu mašte i određenom stilu razmišljanja kreativan rad i pretjerana koncentracija na ono što volite, na zadovoljstvo kreativnosti.
Za svakog učitelja koji je u svom radu morao analizirati kreativni rad nadarene djece, na prvi je pogled upečatljiva neovisnost u rasuđivanju, razumijevanju novih asocijacija i senzualnog jezika vlastitog tijela. Ovaj aspekt shvaćamo iz pozicije da je nadareno dijete u svom vlastitom umu stvorilo novi proizvod, njemu ranije nepoznat, ali možda poznat u društvenom iskustvu. Dakle, nadareno dijete prepoznaje se u procesu samostalne aktivnosti koja predstavlja dječja djela. Na nekim ognjištima taj proces modeliraju učitelji tako da nadarena djeca u budućnosti dosegnu višu razinu i dobiju veću društvenu vrijednost, t.j. doveli društvo do kvalitativno novih informacija o nepoznatom.
Da bismo rekli o darovitoj djeci, treba se ograničiti na činjenicu da je ovo „dar“. Tko je vlasnik ovog poklona? Naravno, prije svega za samo dijete ... A učitelji određenom vrstom razmišljanja i vrstom aktivnosti pridonose genetskim sklonostima darovitog djeteta. Pronicljivi učitelji nagovještavaju talent djeteta, poboljšavajući prirodne sposobnosti djetetove darovitosti. Nakon toga darovito dijete već samostalno ostvaruje i učvršćuje otkrivene i stečene sposobnosti, određuje kreativnu slobodu i bira smjer samostalne kreativnosti u odrasloj dobi.
Verkhovod V.V.
|
